STR Komision Lov i ribolov

Kategorije

Poslušnost kao važna karakteristika vajmarca

Poslušnost kao važna karakteristika vajmarca

20 stvari zašto je Vajmarac najuniverzalniji lovački pas

                                                        III-deo

11. poslušnost kao važna karakteristika vajmarca


    Često se u lovištima sreću psi koji nekontrolisano trče, često i rasteruju divljač i svim
učesnicima lova kvare doživljaj zbog koga su i krenuli u lov. U dugogodišnjem iskustvu u lovu
nagledao sam se takvih situacija. Medjutim ni u jednoj od tih situacija nisam imao priliku da vidim
vajmarca kao glavnog aktera. To ne znači da je vajmarac slepo poslušan ali znači da je predodredjen
da svom vlasniku pruži potpuni užitak u lovu. Poslušnost koju poseduje je rezultat svih ostalih
osobina u kojima se ističe kao jedan od najboljih lovačkih pasa uopšte. Još kao štene koje dodje u
novi dom treba preduseti sve neophodne radnje kako bi pas kasnije bio dovoljno poslušan da
postane idealna pomoćnik. Naravno da dosta vajmaraca pokazuje i dozu tvrdoglavosti ali uz pravilan
rad veoma lako se dolazi do toga da se njegova
tvrdoglavost usmeri u pravom smeru i iskoristi kao prednost u praktičnom radu. Želja da udovolji
svom vlasniku u mnogome pomaže u tome da se tvrdoglavost uobliči u nešto što se zove prednost u
radu i upotrebljivost. Sve ovo zavisi i od samog vlasnika koji radi sa psom ali nekako samo pravi lovci i
vlasnici prepoznaju kvalitete ove rase i uglavnom takvi kasnije postaju vlasnici ovih pasa. To je jedan
od razloga zašto vajmarcu možemo da pripišemo poslušnost kao veoma pozitivnu osobinu. Ovo se ne
ogleda samo dok se pas nalazi u lovu već se ogleda u svakom trenutku u koje se može naći pa
omogućava da se pas vajmarac obuči za izuzetno veliki broj raznih zadataka koji ne moraju da budu
vezani za lov. Odbrana i napad je nešto što vajmarac savladava sa ogromnim uspehom u odnosu na
druge rase lovačkih pasa. Kroz 7-8 godina intenzivnog rada sa vajmarcima
shvatio sam da svaki uloženi sekund kojim se razvija poslušnost psa kasnije se vraća višestruko kroz
lov ali i kroz sve ostale segmente života u kojima je pas uključen.

12. inteligencija u radu vajmarca


    Kroz 35 godina iskustva u lovu sa psima iz grupe 7. kojoj pripada i vajmarac susretao sam se
sa raznim rasama pasa. Ono što je urezano kao pravilo jeste da nema loše ili dobre rase lovačkih pasa
već da postoje dobi i loši lovački psi bez obzira na rasu. Naravno to ne znači da će lov sa dobrim
psom rase epanel breton, engleski seter, poenter, grifon, nemački ostrodlaki pas,..., i vajmarac na
kraju pružiti isti doživljaj za lovca koji sa tim psom lovi. Svaka od ovih rasa ima neke svoje prednosti i
mane koje u lovu koriste. Kada im se mane svedu na minimum onda se dobije dobar lovački pas i
dobar pomoćnik u lovu. Vajmarac se medju ovim rasama izdvaja po jednoj osobini, koju bih ja
nazvao inteligencija. Ta osobina se kroz moje iskustvo, i iskustvo mnogih drugih, ogleda u tome da on
rad zasniva na tome da u svakoj situaciji pronalazi najlakši način da je razreši a da pri tome to nimalo
ne umanjuje njegovu
uspešnost u praktičnom lovu. Pokušaću da to objasnim na jednom primeru. Lovac po blago
vetrovitom vremenu nailazi na deo terena koji je obrastao veoma oštrim rastinjem koje je teško
prohodno. Nailaskom na ovaj teren psi odredjene rase će bez razmišljanja ući i probijaće se kroz
veoma težak teren uz mogućnost i da se povrede. Naravno znatan broj lovaca ovo veoma ceni kod

pasa i smatra da bez toga divljač ostaje u tim delovima terena ukoliko pas ne pretraži skoro svaki
delić. Drugi deo lovaca mnogo više obraća pažnju na učinak psa od toga da li je on pretražio svaki
delić izuzetno teškog terena. Vajmarac kao izuzetno inteligentan pas neće i ne bi trebalo da svom
silom udje u taj težak teren već će se tako postaviti da mu vetar predstavlja glavnog saveznika u
pronalasku divljači. Prolaženjem kroz isti težak teren potražiće lakše prohodne puteve kroz gustiš
tako da ima veliku pomoć vetra koji mu nanosi mirise sa nepristupačnijih delova terena.
Na taj način će sa mnogo manjim utroškom energije pretražiti svaki delić kao i pas koji nebirajući
teren pretražuje gustiš. Ukoliko oseti da ima divljači tek onda će kada se uveri da ima divljači ući u
teško prohodan deo terena kako bi došao do divljači. Vajmarac koji koristi inteligenciju na ovaj i
sličan način smanjuje mogućnost sopstvene povrede i čuva energiju za trenutke kada će mu ona biti
neophodna da savlada najteže situacije u lovu. Nadam se da sam na ovom kratkom primeru uspeo
da opišem jedan od načina gde pas koristi svoju inteligenciju u pronalasku divljači.

13. Vajmarac u lovu na ptice - rad u polju


    Dolazimo do oblasti lova koja je najzastupljenija od svih ostalih oblasti. To je lov pre svega
fazana ali i svih ostalih ptica u polju. To je takodje oblast u kojoj se najveći broj pasa i takmiči na
utakmicama pasa. Medjutim Vajmarac iako može da bude fenomenalan takmičarski pas pre svega je
nešto sporiji u radu u odnosu na najbolje takmičarske pse. To mu naravno ne umanjuje vrednost ali
na utakmicama gde je brojnost divljači mala smanjuje mogućnost da pas napravi poen a samim tim i
plasman. To naravno u praktičnom lovu ne znači ništa, čak se može smatrati odredjenom prednošću
jer nije svaki lovac spreman da isprati psa koji pretražuje teren najvećom brzinom. Kvalitet nosa i
sigurnost pokazivanja divljači izdvaja vajmarca kao idealnog pomoćnika za lov pernate divljači po
svim terenima, od širokog polja do terena koji su obrasli vegetacijom pa do terena koju su
kombinacija otvorenog polja i šumaraka.
Ponovo ću spomenuti inteligenciju kao jednu od vrlina ovog psa koja se ogleda u svakom trenutku
rada. Vajmrarac u lovu na ptice pokazuje sve ono što je godinama radjeno u pravljenju i formiranju
rase. Bez obzira na kakvom se terenu nalazi on se gotovo idealno prilagodjava kako otvorenom polju
tako i radu u šumi. Sigurnom i energičnom pretragom terena nepogrešivo dolazi do pernate divljači
koju sigurno i čvrsto pokazuje (markira) i pruža lovcu dovoljno vremena da se pripremi. Vrelo retko
se dešava da vajmarac lažno markira, odnosno da ćvrsto staje na mesto na koje se divljač nalazila.
Takve situacije prepoznaje i vrlo brzo reaguje nastavkom rada kako ne bi dozvolio divljači da se
izvuče i da ostane van dometa lovca.
U radu u polju naravno da postoje psi specijalci koji su neprevazidjeni na otvorenom prostoru,
medjutim čim se promeni konfiguracija terena ta prednost više nije vidljiva. Tu se vajmarac izdvaja
jer bez obzira na konfiguraciju terena on pruža svoj maksimum i gde je na jednom terenu u blagom
zaostatku na svim ostalim terenima je u prednosti što još jednom pokazuje svoju svestranost.

14. vajmarac i oštrina na grabljivice


    Lov podrazumeva i brigu o divljači. Potrebno je da brojnost divljači na odredjenom terenu
bude optimalna kako bi i lov bio uspešan. Lov na grabljivice je jedna od stvari koja utiče na brojnost
plemenite divljači. Medju grabljivice u najvećem broju spadaju lisica i šakal, a zatim i vuk i medved
koji je u principu svaštojed. Brojnost vuka i medveda je takva da treba poraditi na povećanju
brojnosti pa je samim tim i lov na njih ograničen. Lisica i šakal medjutim nisu ugrožene vrste i njhov

broj u lovištu u mnogome utiče na brojnost fazana, zeca, jarebice i ostale divljači. Jedan od najboljih
načina za regulisanje njihove brojnosti je lov. U tim lovovima je svako potrebno imati i pomoćnika,
lovačkog psa, na koga se lovac može osloniti. Pošto se radi o veoma opreznim životinjama sam lov i
situacija traže od lovca veliku opreznost i spremnost da se brzo reaguje. To znači da često divljač
bude pogodjena ali ne ostane na mestu nastrela. U tim situacijama je potrebno imati psa koji je
nepokolebljiv i koji ima dovoljnu oštrinu na grabljivice. Vajmarac je jedna od rasa kojoj je neophodno
da udje u uzgoj da ima i dokazanu oštrinu na grabljivice. Ta oštrina se i polaže na testu HN kojim se
dokazuje da pas poseduje neophodnu oštrinu. Ona se ogleda u tome da svaki odrastao vajmarac
treba ranjenu lisicu ili šakala da pronadje, sustigne i dokrajči i nakon toga donese svom vlasniku.
Često se dešava da divljač pruži žestok otpor koji može da utiče da se pas pokoleba i ne odradi posao
do kraja. Takve jednike se mogu koristiti u lovu ali nisu pogodne za korišćenje u uzgoju jer oštrina na
grabljivice je urodjena i teško se stiče vežbom i treningom. Sve ovo je još jedan dokaz da vajmarac
nije običan pas već da se radi o jednom od najsvestranijih lovački pasa na svetu. Naravno prva
situacija u kojoj sam se ja našao sa mojim psima je bila odstrel lisice u lovu koji je bio prevashodno
na fazana u mojoj prvoj sezone u kojoj mi je pomoćnik bio vajmarac. Kolega lovac do mene je u
gustoj travi uočio lisicu koje se veoma brzo kretala. Nišanjenje i pucanje je bilo veoma brzo pa je
pogodak bio takav da je lisica nastavila svoje kretanje ali dosta usporeno. Moj pas koji se tu nalazio u
blizini je snimio situaciju i u najkraćem roku sustigao lisicu i odradio upravo ono što se i očekuje od
jednog vajmarca. Naravno to je bio i prvi kontakt sa lisicom uopšte pa me je sama reakcija prijatno
iznenadila i potvrdila upravo ono što sam do tada čitao o ovim psima. U narednim godinama takvih
situacije je bilo sasvim dovoljno da mogu da kažem da pas vajmarac predstavlja maltene idealnog
psa za lov predatora.

15. Rad na tragu dlakave divljači


    Vajmarac kao svestano upotrebljiv lovački pas izmedju svih ostalih disciplina koje treba
uspešno da savlada mora da bude i veoma uspešan u radu na tragu dlakave divljači. Na prolećnim
uzgojnim ispitima to je jedna od disciplina na koju se pas ispituje a koja pokazuje puno toga i na kraju
predstavlja i jednu od čestih situacija u praktičnom lovu kada se to može i primeniti. Pokušaću malo
detaljnije da opišem samo ispitivanje i uporedim ga sa situacijama na koje pas kasnije može da naidje
vrlo često. Rad na tragu znači da pas treba da isprati svež trag, pre svega, dlakave divljači što je
moguće preciznije i duže. Ispitivanjem ove discipline procenjuje se takodje volja, kvalitet nosa i
istrajnost psa. Takodje je veoma poželjno da pas u radu na ovom tragu bude sledoglasan i da se
oglašava štektanjem. Ova disciplina jeste jedna od onih koje se naviše boduju prilikom ispitivanja psa
na prolećnom uzgojnom ispitu (VJP). Situacije u lovu u kojima pas treba da praktično pokaže rad na
tragu su one u kojima se dlakava divljač gadja i pogadja ali ne ostaje na mestu gde je pogodjena već
nastavlja kretanje. Vrlo često se dešava da takva divljač odmakne sa mesta na kome je pogodjena i
nekoliko stotina metara što otežava nje pronalazak. Pas koji je ispitan na ovu situaciju u praktičnom
lovu biće od neprocenjive vrednosti u pronalasku te divljači. Ovde se ne radi o krvnom tragu jer je od
pogotka do rada na tragu prošlo od par sekundi do nekoliko desetina sekundi i miris divljači je
mnogo jači u odnosu na trag koji ostavlja krv. Vajmarac se za ovaj rad može smatrati specijalcem jer
u radu na tragu dokazuje sav svoj kvalitet i osobine koje poseduje, istrajnost, kvalitetan nos,
inteligenciju,... Veoma je bitno da se prilikom rada na tragu oglašava jer će na taj način i vlasniku ali i
ostalim lovcima pokazivati pravac u kojem se kreće i u kojem se ispred njega kretala, ili se još uvek
kreće pogodjena divljač čije kretanj lovac može uz pomoć psa da predvidi i preseče put što će mu
omogućiti još jednu priliku za odstrelom. Tako da pogodjena divljač neće ostati u lovištu. U drugoj
situaciji kada je divljač otišla nekoliko stotina metara i tu pala pas treba da je nakon uspešno

izvedenog traga donese svom vlasniku ukoliko se radi o sitnoj divljači ili da je oblajava ukoliko se radi
o krupnoj divljači poput srndaća, divlje svinje,...

                                                                                                                                     

                                                                                                                                               Vlada Kutlesic-Veliko Gradiste

                                                                                                                                                              11.09.2021.g.